Veshtichanstvena's Blog
Misli za carobni napitak…..Eliksir zivljenja..

нов
06

0146

Nevinost prvog puta – to je prvi sneg koji padne…Svake godine iznova i iznova, zaljubljujem se u njega, a on je tu za mene..

Poput   ljubavnika,  koji mi se daje prvoj,  ja njemu kao da je prvi..

Pahulje se bešumno spuštaju, stvarajući muziku tišine..Samo za moje uši…

Zimske noći… obojene  svim nijansama plavog..

Za trenutak se vraćam mislima u neka  davna vremena, u neki prošli život, dok sam Ja – bila neka druga …Dok sam zubima belim , vučjim, grizla ledene pahulje i ne trepćući ih primala u svoje oči..

Ti si bio moja ulaznica u svet bajkovitih zimskih noći, bio si moj vodič kroz uske i duge, zaledjene  špilje naših ćutanja…Držanja za ruke, dok ostavljamo prve tragove na netaknutom srebru kojim se obavio svet..

Belina je čekala da je ispišemo svojim koracima, osmesima…poljupcima koji su topili iskrice ledenog u vazduhu..

Voleo si me. Volela sam te.

Volim sneg. On voli mene.

Tragovi koje ostavljam u njemu odgovaraju samo mojim stopalima..

Ja sam njegova Pepeljuga. On je moj princ.

I svaki put je prvi…

Srećna sam . Pada prvi sneg..

Kosa mi je pokrivena velom pahulja  izvajanim  rukama  andjela..

U očima mi plavo – beli svet, dovoljan da stvori najlepšu bajku..

Još jednu . Nikad’  ispričanu..


…“ bila jednom jedna zima“…

…osmeh mi osvetljava dušu dok tonem u san…

…sneg pada i golica mi snove…

..smeškam se..

…………………………………

окт
29

3929285-2-devil-girl-halloween-4devilgirlhalloween3a240

Dragi moji drugari..

Zaključala sam se. Zaključalo se nešto u meni i ni makac. Ni

napred ni nazad, ni levo niti desno. Ne mrda.Pitala se sva

zabrinuta šta li mi je?

Neki neobjašnjivi i ničim opravdani nemir se uvukao u mene,

jurcala sam od mesta do mesta, tražeći smirenje…Ništa nije

vredelo…Ništa.Sva u nekom iščekivanju…trepereći celim bićem,

reših da strpljivo ( ah skoro da ne znam šta ta reč znači))),

sačekam i vidim šta li će to da se dogodi, i objasni  stanje u kojem

sam.

Mnogo sam se družila, razmišljala, čitala….sanjarila…

Skoro da nisam ni boravila na svojoj adresi…

Vi ste mi nedostajali, ali nisam stizala da išta napišem ili otvaram

blog..

Dakle ovako:

- bila malko do „Velike Jabuke“ da popijem pravu američku kaficu)))

- sa našim drugom Stevom, unosila kod njega 12 džakova krompira za zimu ( ima se – može se)))

- ispisivala i obletala silne drugarice, pozivajući ih na „noć veštica“ u subotu,

- pravila razne dekoracije za to slavlje,

- podmazivala metlu na kojoj ću nadam se još dugo leteti…

- i  nešto što ne smem pričati jer je tajna….ali slatka))).

Evo sličica koje sam pravila mobilnim, pa ne zamerite na lošem

kvalitetu istih, ipak nije lako u letu slikati)))

Ljubim vas dok prelećem noćno nebo, neomedjeno i ogromno…

Podignite pogled, uživajte u njemu, i ako se dobro zagledate,

možda i vidite kako vam mašem i šaljem poljupce dok vas

posipam zvezdama u prahu…

Da vam život bude magično lep…

Voli vas vaša Veca )))

Image8134Ovo je jedan detaljčić   jeseni u mojoj pećini..)))

Image8211Sa drugaricom vešticom))))

Image8213„drugarica“ u prvom planu)))))

Image8214jedna malecka ..)))

Image8153I…Slatka tajna )))))





окт
17

694112-3-by-the-hand-of-elrond

Napisala  sam  u jednoj noći punoj zvezda,

najlepšu priču  za  tebe …

U njoj su obronci zelenih planina..

ptice koje govore svim ljudskim jezicima..

i nemuštim jezikom, kojim se govori o Ljubavi..

Stavila  sam u nju sve mirise juga,

tople i beskrajno senzualne.

Trepavice devojčice koja prodaje cveće…

što prave senke na njenim obrazima boje breskve..

Orhideje boje vanile, ružičaste flamingose

dok suše  svoje perje,  na  mističnoj obali

pod zracima zalazećeg sunca…

Milovala  sam te  rečima ,kojima dadoh   oblike snova…

Snovima ,  koje  oživeše reči  ..pisane  perom rajske ptice…

Povela  sam  te  na bestelesno  putovanje,

u prostore koje oduvek sanjam..

Pred  žednim  očima  pukla je širina mutne

reke Gang, u kojoj spiraju kal sa  duša,

izgubljeni heroji – svojih pronadjenih  života…

Začinila  sam  je mnogim licima…

Crnim, belim – i svim nijansama

koje svet ima , na ovoj livadi nepreglednoj..

Dočarala   mirise  magičnih  začina na pijaci,

u nekoj zemlji , gde žene idu

okićene ogledalcima oko vrata i zapešća…

Reflektuju – nestvarno lepe   slike , što prodiru iz duše..

Koža im svetlucava  na jutarnjem suncu..

Posuta je  zlatom koje  donosi vetar,

podižući sitnu prašinu sa tla,

u bojama  preprženog karamela…

Svakom rečju koju  ispisah za tebe,

imala  sam  te još više…

A koliko više može da se ima  ?…

…pitam se , dok mi osmeh

topliji od afričkog sunca ,

pretvara oči u užareno jezgro  života…

Mnogo je ovo.  Za dva života – mnogo,

a ja imam ovaj jedan … i mesta za  još..

Melodija raspevanih   slika , odnosi me

beskrajno daleko i sasvim blizu..

Odmah tu – gde stanuje beskonačnost..

Kušam tvoje  ukuse ,uvek drugačije i neponovljive..

Vrata su širom otvorena…Mutno  sijaju  iza mraka..

Vratar sazdan od tuge i sivila,

odselio je odavno..Na neznano vreme.

Od  tada…pravim ogrlicu od belih momenata..

pokupljenih sa krila andjela…

Za  tebe , lutalice    bezvremena…

Da me pohodiš što češće..

Na jeziku ljudi , ime ti je  Sreća.

491310_31









сеп
22

VIOLINA_Ignac Sen_SONJA-Sanke jure

Persijski tepisi su se savili ,krijući se, posramljeni lepotom tla  koju  je lišće istkalo ove Jeseni…

Koliko ovakve  lepote sme stati u oko ,a da nam posle sve ne izgubi boje,pitam se.. dok hodam lagano…jedva dotičući zemlju…Dišem tiho,ne želeći poremetiti šuštanje lišća  i udaljene tonove ,a pesma beše baš ova….Neko  gudalom miluje violinu..Neko.. koga su Bogovi  izabrali da skoro ne dotičući žice…izvija zvuke koje i andjeli slušaju diveći se čistoti muzike…Od toga su im krila još belja…a obrazi rumeniji..

Tkanje, nežno poput maslačka rasutog na vetru,obavija dušu tonovima senzualne čežnje..

Niko,ničim, ne može platiti ovu sreću…Nema toga da se kupi…ne pakuju je nigde,ne da se uhvatiti…

Moje biće se razlaže na deliće, oni  putuju svetom, nebom i tlom..

Vazduh je pun mirisa koji opijaju poput najboljih vina…Miriše na groždje prezrelo,na toplinu sunca koju je svako zrno upilo u sebe…

Na kupine smrvljene usnama dečaka…nekada davno..

Očima sjajnim  od emocija koje nadiru…puštam slikama da me odvedu u vremena nežnosti i nekih davnih jeseni…

Želim  zadržati  zauvek u očima  ovakve trenutke,zaustaviti ih u pokretu,negde u skrovitim  mestima duše…iza svetova…Poput kolekcionara,koji zna njihovu vrednost..Neprocenjivi  su.

Dok trepavice lagano prave sve dužu senku na obrazima,utonuću u snove…Nošena zvucima violine..


сеп
23

3242794-4-pink

Ljuta sam.A ja sam retko ljuta i iznervirana tudjim rečima.Sada jesam.Pošto je ovo moj prostor,daću sebi za pravo ( da mi niko ne zameri, i ako misli drugačije),da kažem šta me nervira.

Evo ovako.NEĆU da imam muda.Ja sam žena i imam ovariume,iliti jajnike.To mi je dovoljno,ne znam ponekada ni sa njihovim proizvodima( u vidu hormona),šta ću.

NEĆU da govorim k…c i p…a,j….e .Nisam zbog toga niti bolja,niti gora od ostalih ili onih koji to govore,ali jednostavno meni nije ugodno da koristim takve reči svuda i na svakom mestu.

Psujem.Retko,ali psujem,kao i sav ostali svet.U“ posebnim prilikama“.Kao  što ne govorim o oblacima,zvezdicama,mesecu,čežnjama..u svakodnevnoj komunikaciji.

HOĆU  da verujem da je ljubav dar neba…nama smrtnicima,a ona da je besmrtna.

Neću da pokušavam da razumem muškarce.Ne razumem ni sve žene,a jedna sam od njih.Kako onda da pokušavam razumeti nešto što nisam.Ne znam kako je biti muškarac.Volim ono što nas razlikuje,i kada mi je nerazumljivo.Po mom mišljenju dovoljno  za dobre odnose.

Neću da se trudim da razumem kako je biti „drugačijih“ sex. opredeljenja.Ne razumem uvek ni sebe,i one kojima pripadam,streight-hetero,ili demode grupici.Kako god nas nazivali.Mogu samo da poštujem  različitosti.Da se složim da svi IMAMO pravo biti kakvi jesmo .Vi,mi,oni.

Nisam licemer,ne kontrolišem se u razgovoru ili pisanju, niti išta činim ili govorim unapred smišljeno.Jednostavno ponašam se onako kako umem,kako mi prija.

Prija mi ovako,kako sam gore navela.To me ne čini više ženom,ali ni manje.Jednostavno sam jedna od žena.Sasvim obična.

Onima koji su posebni za mene,posebna.

Ne kritikujem nikoga zbog mišljenja koje ima,pod uslovom da ga ne iznosi pretenciozno i ostavlja prostora i onima koji misle suprotno.

Volim da čujem ili pročitam ono što drugi pišu i misle,nebitno da li se slažem ili ne, sa napisanim-rečenim.

Čini mi se da su mnogi pod silnom pričom sveshvatajućih i savremenih umova ,zaboravili pravilo br 1 :

Ne nameći svoj stav nikome,samo  imaš pravo da ga izneseš.

Ljutiti, ako neko ne misli kao oni,izazivaju beskrajne i jalove rasprave,ne bi li udarili neki poen sebi i svom stavu.

U toj igri ne želim da učestvujem.A počela sam .Neću više.

Ne morate me ceniti niti voleti zbog toga što jesam ili nisam.

Slobodno iznesite svoj stav,o temi koja je pokrenuta.Nemojte napadati one što misle drugačije.Drugačije od vas..

Niko od nas ne može ništa novo da kaže niti smisli.Sve su već davno rekli,učinili,smislili mnogo pre nas.Ne trudim  se po svaku cenu da budem  deo grupe,ili zanimljiva  ,ni onima koji mi  se dopadaju,ako se ne osećam  ugodno, u nekoj razmeni mišljenja..

Neću da poltronski potvrdjujem ono što ne mislim.

Po cenu da me  ne vole.Po cenu da budem  passe,da sam  izvan tokova savremene civilizacijske matrice mišljenja,ponašanja i delovanja.

Uzeću sebi pravo da imam svoje stavove,mišljenja,emocije,način izražavanja i sve što poželim.

Krajnje teatralno i „patetično“ ću da zalivam tu baštu u mojoj glavi..

Da mesec i nebo zloupotrebljavam u svojim sladunjavim (e ovo je reč umesto koje često  mnogi  reč patetika izlizaše od upotrebe)tekstovima.

Sa odvratno ružičastom kanticom,cveće u duginim bojama koje tamo raste.

Slobodno povraćajte svi vi , kojima je pripala muka dok ste  ovo čitali.)))

Moja BAŠTA,moj IZBOR.

Hvala na razumevanju,ako dozvoljavate da sam onakva kakva jedino mogu biti.


Ni bolja ni gora od ostalih.Ja.Ovakva.

Eto.

Dodatak:

Patetika-nastala od grčke reči pathos,a ima najplemenitije značenje i  to je: uzvišenost,posvećenost,vrhunska emocionalnost.Estetička kategorija uzvišenog,vezana je pre svega za grčku tragediju.Vremenom, oni koji je ne razumeju u njenom istinskom značenju,svako preterano iznošenje emocija( a to šta je preterano Oni će da odluče))),nazvali su patetičnim i postala je mnogima sinonim za negativno i neiskreno izražavanje emocija.

Sve više reč se upotrebljava u kontekstu lošeg i zastarelog iskazivanja emocija,jer pobogu,ko još bira lepe reči i govori o svojim osećanjima na tako „neprimeren“ način.

Tužno.


сеп
29

Djordje Balasevic – Poslednja Nevesta

………………………………………………………………………………

…“ secanje je smesna lupakoja sitne stvari uvelicava „…

……………………………………………………………………………….

Secanja i uspomene…

Secanja imam mnogo,a to je razumljivo,obzirom na godine koje

su

iza mene, i na moju dobru memoriju…

Pamtim verno, mnogo, pamtim „bitne“ i „nebitne“ stvari…secam

se

svega sto me je dotaklo na bilo koji

nacin.. Miris…oblik…emocija…


Uspomena  imam malo, jer  uspomene  su  za  mene  poput

dragulja,koji su malobrojni,ali time sto ih je manje…vredniji su…

Kao kada uzmemo grozd i biramo samo najveca i najlepsa zrna,da

ih jedno po jedno…dajemo nekom koga volimo…

Shvatila sam da uspomene ne treba da  budu teg, oko duse i

nogu,koji mi nece  dati da lako idem dalje…

Volim da se posvetim  i dam sva.Bez izuzetka i rezerve , svakom

trenutku..svakoj  osobi, koja  dodje…  udje…prodje, ili se zadrzi u mom

zivotu…

Nova ljubav zasluzuje da bude prva… i  jedina, dok traje . Jer

mozda ce upravo ona, biti ona najvaznija. Poslednja.

Svaki dan je nov, mlad, nevin…i dajem mu se kao ljubavniku ,kao

da mi je prvi put…. Iznova….kao da je prvi u mom

zivotu.Iskreno.Uvek.I svaka noc,kao da je prva.I jeste.

Zbog toga nemam vremena da se osvrcem.To cinim zaista retko

,obicno u najstarijoj noci u godini- noci pred rodjendan..

Tada pustam uspomene da me razvesele,zabole,nasmeju ili

rasplacu…

To  je vreme svih MOL-ova koji postoje…


Usla sam u jos jedan dan…Divan,nov.. neispisan i sasvim svoj.

Postoji samo jedan ovakav.Samo jednom.Nikada nece biti istog

dana.Nece  se ponoviti,vratiti…

Upicu ga svim culima.Do poslednje kapi svetlosti cu ga popiti..

Do zadnjeg titraja milovati…

Srecna sam sto postojim. Sto disem…gledam..

Sto  JESAM.

Sada. Danas.U ovom trenutku.

A pesma ova  bejase  setna…o vremenu koje je proslo…Divna,ali

samo

je znak koliko lepog je pred nama…

Skupljajmo nove trenutke ,zivimo ih sada…

Nek’  nam  svojom  lepotom   zaustavljaju dah…



471994-4-even-a-stopped-clock-tells-the-right-time-twice-a-day


сеп
30


1669200-2-outside

Šta sve stanuje u našim očima,pitam se …

Tu se nalazi  ceo jedan mali-veliki svet.To je najveći foto-album  koji imamo.

U njemu su lutke mog detinjstva,zelene kajsije koje beremo kradom da ne vidi baka..Osmeh kojem nedostaju prednji zubi…obrazi umrljani marmeladom..Plavetnilo mora u kojem učimo plivati,moj mladji brat i ja..Nebo koje je u požaru sunčeve vatre pri zalasku. Predvečerja koja oduzimaju oštrinu slici,u magičnom su  sfumatu,samo se obrisi naziru,dok noć ne oboji svojim crnilom sve oko nas…

U mojim  očima  takodje  žive i dva oka iz ogledala,koja me gledaju zamazana od plača,dok se otapa,  prvi put nevešto naneta maskara,ostavljajući crne suze na licu..

Na ovo sam se kasnije navikla…kao i na sve drugo uostalom..

Postoje i usne koje se približavaju,spuštaju na moje…i tada je ceo svet nestao u prvom poljupcu…

Tu su i ruke koje drže moje…nekad’ levu…nekad’ desnu…

Zatim, ruke sa staračkim pegama i kao pergament tananom kožom,a pripadaju mojoj baki…Napravile su mnogo puta mašnicu u mojoj kosi…milovale uplakano lice…

Kada bih mogla da istresem sve napolje, pronašla bih tu još mnogo slika, veselih i tužnih, ustreptalih, nežnih, bilo bi i ružnih, zamagljenih…izoštrenih…najrazličitijih slika moje stvarnosti i mojih nestvarnih sanja…

Radjanja i umiranja svetlosti mnogih dana…Izbledelih boja noći..Eh…čega sve tu ima…

Ima i lica ozarenih ljubavlju,fragmenata sreće koje nosim u levom oku..

Najveća ostava za blago, na celom svetu.

Razne mape koje vode sreći, mada  sam često pogrešno tumačila oznake na njima, ali sam ipak tražila…putovala..padala…ustajala…Uvek nastavljala..

Naše oči…

Kriju svetove koji su upleli slike u kaleidoskop našeg života.

Prelistajte ponekada taj album.Ne dajte slikama da izblede.

Osvežavaju  se time što ih puštamo da iz dubine naših zenica izadju pred nas. Odevene  u šareno perje ptica naših misli,koje postaju reči…izrečene glasom ili napisane perom…Tako nastavljaju da žive  – zauvek.

Pišite,delite ih  sa drugima.Čitajte..sakupljajte nove još lepše i vrednije…

Ovo  je nebeska matematika….

Deljenjem se umnožava ono što dajemo…

Bivamo  bogatiji i onda  kada  dajemo…i  kada  upijamo nečije   dragocenosti..

Iz oka..oku…


2821129-2-world-through-your-eyes-1



окт
02

Give it to Me Right by Melanie Fiona

Pogled mu je  hladan, nezainteresovan i olovno težak.

Gleda u mene,ali me ne vidi…Odsutan sasvim.

To bi  značilo da  treba napraviti kompromis. Treba ga ostaviti na miru. Nije raspoložen, želi da ćuti,  tako nem i povremeno namršten.

Eh…kad’ bih ja to mogla..Kad’ bih samo umela.Kad’ bih htela.

A ne umem. Ne mogu. I  neću.

Od jutros mu puštam ovu pesmu. Da shvati. Lako je davati se onda kada si za to raspoložen. Nekada treba imati obzira prema  toj ljubavi. Izbledeće, ovakvim udaljavanjima.

Dočekala sam ga  osmehom, kao i svakog jutra do sada..

Sva topla , kao  drhtava  životinjica od  sna, ranjiva i otkrivena pogledu..

Mazila se, umiljavala,zavodila ga…namirisala se mirisima čežnje..

Ništa nije pomoglo. On me jednostavno ne želi. Nema me  u njegovim očima.A znam da tamo stanujem. Nemam drugu adresu..

Ne odustajem…Pevušim ovu pesmu, tražeći mrvicu pažnje…delić osmeha..Trenutak jedan..majušni iščekujem..

Mrko me gleda. Ljut. Ne shvata , kaže, šta još želim.

On je muškarac, a muškarci imaju „svoje momente“.Nisu uvek veseli i raspoloženi da pokazuju ljubav. A voli me, kaže, nije da sam u pravu kada sumnjam. I što sam tako teška, pa šta bih još od njega?…

Hoću sve. Dajem sve. Želim sve da mu uzmem…i sve da dam. Hoću sve što me čini srećnom. Imam pravo da to želim.Od svakog sam to tražila, davala se do beskraja, tražim i od njega.

Ćuti. Nem. Zamišljen. Sluša pesmu koju besomučno puštam.

Zna da neću odustati.Znam i ja da ću ili dobiti onoliko ljubavi i pažnje koliko trebam, ili ću jedva čekati da se završi.Pobeći ću od njega. U neku drugu priču. U san.On zna da hoću.

Ovaj Dan.

Sa licem olovno sivim, pogledom hladnim i praznim.

Zna da ima samo jednu priliku.Sada. Sutra dolazi  Novi Dan.

Možda se i nasmeši, ima još vremena..za nas.Ako mu odem, zaboraviću ga.Ima još ljubavi za mene…negde..

I dana..

70998-9-a-forgotten-memory-of-time



окт
03

gs322005

Doneo je korpu punu voća..

Rekao da odaberem plod,i vodiće me tamo

odakle je on  doplovio meni..

Pričao mi  priče o dalekim morima,

suncu koje je narandažsto kao meso papaje,

O brodovima u luci,

pijacama po kojima je slikar razlio sve svoje boje..

O žamoru koji vlada i ženama odevenim u boje juga,

koje žure,  spotičući se o svoje suknje..

-Vodiću te na pijacu gde se prodaju ptice najlepšeg perja -rekao je

-Ali ja ne želim da zarobim pticu – rastužih se…

-Ti ćeš je osloboditi,a ona će ostati da živi na tvom dlanu -

govorio je ljubeći mi oči..

On ima najmekše usne na svetu,

glas mu je poput baršuna..

Zubi beli,vučji..pogled kao more dubok..

Njegove priče su poput

morskih trava, obavijaju me i vuku u dubine..

Ime mu se slaže uz dušu..

Pesnici se postide kada On govori o Ljubavi..

Ruke njegove su lastavice

koje traže sklonište u mojim grudima..

Kada  se smeje ,  radošću dečaka,

iskrice  sreće  naseli u moje oči..

Traži prstima da ga hranim,dok

usnama milujem  njegove..

Doneo ga vetar..noćas.

I ostavio meni zauvek..

Da budem srećna, da bude srećan.

A jesam. A jeste.

Moj On.. Njegova Ja..


.gs322021.

окт
05

Pošto sam postovala pismo Crvenkapice baki,red je da damo priliku i baki da odgovori :

…primila baka e-mail od svoje unuke Crvenkapice i rešila da joj odgovori..

smesnoqn4Draga moja unučice-Crvenkapice !

Dobila sam tvoje pismo,razumela sve  o razlozima zbog kojih mi potrepštine  šalješ u atachmentu. Vukovi su opasni oduvek, ali ovi današnji su br’te neumoljivi. Iskreno, i ne nedostaješ mi mnogo,imam ovde neke drugarice u poseti , pa malo sitan vezak vezemo po internetu.

Hvala piscu ove bajke što mi je kupio laptop,tako mi omogućivši da ne strepim više za tebe,da se ne plašim Vuka,a i da br’te ne moram biti večno zahvalna onom dosadnom Lovcu ( kako glup nick-name), što nas spašava iznova i iznova.( kaže da je toliko zaradio na ekranizaciji bajke,pa eto malo da časti i likove iz nje))))

Vidim da ti je okraćala haljinica,a i kapica ( koja ti je postala Brand),ali ništa ne brini,sve ću ja to rešiti u photo-shopu)))

Pazi samo molim te, kad’ ideš u neki chat-room, ne nasedaj na lažno predstavljanje.Pod nickom jagnjeta obično se krije Vuk.

Neće on nikada odustati.Slatke su Crvenkapice, a on je gadan i gladan.

( u stvarnosti se odmah vidi ko je Vuk,pa mu net dodje kao dar sa nebesa))).

Odoh sad’ jer sam upoznala jednog finog gospodina,a imam za 5 minuta zakazan chat sa njim na messengeru.

Nickname  mu je“ Deda-Mraz- u- potrazi -za -dobrom- devojčicom“ ( to on zbog spiska za poklone,duša moja dobra))),te se unapred sladim ljubavlju koja se oseća izmedju redova.

Mnogo te voli tvoja baka ( moj nick je „mlada -poslušna-i- neiskusna“).

Budi dobra i slušaj operatere.

PS: za cveće se snadji sama u virtuelnim šumama.

Tvoja baka iz bajke.


(nadam se da će  vam se prepiska iz ove  bajke dopasti,i  ako bude tako,nastavak sledi))))


окт
06

Mozda je ovo vise za kategoriju „Verovali ili ne“ i Riplija))))),ali hajde da se nasmejemo))))))

589_kobajagrande.com

OVA MI LICI NA  SHEHEREZADINU BABU)))))))

609_kobajagrande.comOVO JE BAS DOBRO ZA SMIRENJE))))))

622_kobajagrande.com

NA OVO NEMAM KOMENTAR

Dakle da je smesno, smesno je))))),mada ima takvih gluposti  koje bi bile tuzne,ali smo resili da se smejemo))))))))

окт
07

Serbian Language lesson 1 : turrets

Evo kako je lako nauciti jezik))))

Za crnogorsku verziju,samo umesto u p…m… ubacujte da j…oca, ocinjega))))))))))))))))Eto

651_kobajagrande.comEto jednostavno je,samo se treba setiti)))))]

707_kobajagrande.comNovi “ Znakovi pored puta“ ))))))))))

726_kobajagrande.com

Ko kaze da nismo i mi ekoloska drzava?)))))

789_kobajagrande.com

Da dodam: Eshumacija je prava sitnica, u odnosu na transport tih istih eshumiranih roditelja do banke, da bi prisustvovali podnosenju zahteva  za kredit)))) UZASSSSS

Ovo zaista stoji u jednoj banci,hihihi

окт
08

Ovo je neverovatno))))

Muzika moje mladosti,smejala sam se do besvesti)))

Pogledajte i vi)))))

PS: Ako neko slučajno zna gde svira ovaj svestrani muzičar,molim neka mi to javi))))))))))))))


ciglja u zidu paranoid

Snadji se ako umeš))))))

973_kobajagrande.com

Pa…sad… ko razume – shvatiće))))))

830_kobajagrande.com594_kobajagrande.com

Ovo je nešto u retro-fazonu))))))))))))))))))

Ruralno BRE)))))))))))))))))))

окт
11

Majka Usisala Micka

Autor je talenat definitivno)))))

924_kobajagrande.com

Zima dolazi,nabavite lance na vreme)))))))))))))))

893_kobajagrande.com

Baba je definitivno „super-baka“))))))))))))))))))))

окт
12

290993-7-playing

Noćas …sviram samo za tebe – rekao si..

Noćas …moji prsti stvaraju magiju,

jer ti si Ona koja ume da je upije..

Noćas …umirem od lepote zvuka – rekla sam..

Noćas …slušam melodiju tvoje duše,

jer ti si Onaj čije tonove jedino čujem…

Gledaš  me pogledom lutajućeg  viteza…

Upijam   magiju gladnim srcem Usamljene..

Usamljene,  u ovom svetu punom ljudi..

Praznom bez Tebe..Ljubavi moja..

Srebrna reka  muzike se razlila…

Obale joj  optočene  nežnošću Muškarca…

koji  me  uvija u  njene  svilene skute.

Svilom, boje njegovih očiju..

modrilom   noćnog svoda nad nama..

-Ostaviću gitaru Tebi ,Uspavana – šaputao si..

Na baršun tvoga glasa,naslonila sam obraz..

- Čekam te,ljubavi – nasmeših se ..

Sanjajući akorde sreće…

sve dok jutro nije pozlatilo svet..



окт
15

3643355-2-houses-for-rent

-Daj mi ruku – prošaputao si…

- Vodim te na putovanje ,  koje si sanjala..u noćima dok si me čekala  -

Oči su ti  safirna  iskričava ogledalca, u kojima se ogleda moj lik..

Nikada nisam bila sebi tako lepa…kao što je  lep moj  odraz u tvojim zenicama..

-  Zatvori oči i slušaj moj glas  -milovale su me tvoje usne ,

nežno prelazeći preko mog uha,

spuštajući se niz vrat, sve do ramena…

-  Ovaj mladež na ramenu, poput putokaza  je – mrmljao si..

-  Vodiću te u oblake , jer tamo sam napravio dom za naše snove  -

brojao si male  belege po mojoj koži,

mrmljajući kao  mantru, reči   ljubavi..

Tvoj dodir imao je lakoću paperja, ispod krila belog labuda..

Svakoga dana, ukrašćemo malo  vremena ,daleko od svih,

zaklonjeni magličastim košuljama oblaka  -  smešio si se..

Toplo ,kao zimske vatre u snegu, tvoj dah je kolao mojim telom..

- Rasplinuću se od ove bestelesne lakoće  – pomislih, dok sam

svojim pogledima  milovala tvoje plave oči..

- Sada dolazi vreme ćutanja ,vreme uzdaha..

-Nahranićemo sve  naše gladi,ovom ogromnom ljubavlju..

Ti i Ja…beli labudovi,koji su oduvek bili par.. -

izgovorio si glasom jedva čujnim,

spuštajući usne na moje..

Dalje je sve bilo samo  udaljena muzika,

srca koja su tukla istim melodijama..

Te noći…Noći bez zvezda na nebu,

jer sve si ih prosuo u moje oči…

Ti…moj i  mesečev saputnik…

Moja Ljubav.


2301684-2-areuledd