Napisala sam u jednoj noći punoj zvezda,
najlepšu priču za tebe …
U njoj su obronci zelenih planina..
ptice koje govore svim ljudskim jezicima..
i nemuštim jezikom, kojim se govori o Ljubavi..
Stavila sam u nju sve mirise juga,
tople i beskrajno senzualne.
Trepavice devojčice koja prodaje cveće…
što prave senke na njenim obrazima boje breskve..
Orhideje boje vanile, ružičaste flamingose
dok suše svoje perje, na mističnoj obali
pod zracima zalazećeg sunca…
Milovala sam te rečima ,kojima dadoh oblike snova…
Snovima , koje oživeše reči ..pisane perom rajske ptice…
Povela sam te na bestelesno putovanje,
u prostore koje oduvek sanjam..
Pred žednim očima pukla je širina mutne
reke Gang, u kojoj spiraju kal sa duša,
izgubljeni heroji – svojih pronadjenih života…
Začinila sam je mnogim licima…
Crnim, belim – i svim nijansama
koje svet ima , na ovoj livadi nepreglednoj..
Dočarala mirise magičnih začina na pijaci,
u nekoj zemlji , gde žene idu
okićene ogledalcima oko vrata i zapešća…
Reflektuju – nestvarno lepe slike , što prodiru iz duše..
Koža im svetlucava na jutarnjem suncu..
Posuta je zlatom koje donosi vetar,
podižući sitnu prašinu sa tla,
u bojama preprženog karamela…
Svakom rečju koju ispisah za tebe,
imala sam te još više…
A koliko više može da se ima ?…
…pitam se , dok mi osmeh
topliji od afričkog sunca ,
pretvara oči u užareno jezgro života…
Mnogo je ovo. Za dva života – mnogo,
a ja imam ovaj jedan … i mesta za još..
Melodija raspevanih slika , odnosi me
beskrajno daleko i sasvim blizu..
Odmah tu – gde stanuje beskonačnost..
Kušam tvoje ukuse ,uvek drugačije i neponovljive..
Vrata su širom otvorena…Mutno sijaju iza mraka..
Vratar sazdan od tuge i sivila,
odselio je odavno..Na neznano vreme.
Od tada…pravim ogrlicu od belih momenata..
pokupljenih sa krila andjela…
Za tebe , lutalice bezvremena…
Da me pohodiš što češće..
Na jeziku ljudi , ime ti je Sreća.
Pomalo mi je teško išta reći na ovaj tekst, ni dobro ni zlo… Ej!!! Zatečen sam, premda glupo zvuči. Dobra, dobra priča!
Hvala Stevo..Obzirom da je tebe teško iznenaditi, ( ipak ti pišeš dugi niz godina) , meni je to dovoljno …)))
Ćut bre, čim počneš padati u kvaliteti šaljem ti prezrele paradajze 😀 😀 😀 Pozzzz!
Znači sad’ znam šta ću kada mi zatreba paradajz))))))
😉
Pa čuj, paradajz (makar i onaj prezreli) asocira na raj, i mora biti da tamo i nije baš loše, dapače… 😀
Daaa…paradajz spada u voće, iako je meni to teško prihvatljivo))))
Nema tu oćeš nećeš, paradičke su paradičke, tj. RAJčice, a RAJ je RAJ, A pomidore i tomaten se verovatno koriste za paradajz čorbu 😉
Pomidore mi je najmelodičniji naziv)))))
Zato ću da napravim pomidore-čorbu))))))))
😉
Madjari koriste reč Paradicsom i kao Eden! Ono jes’ ‘taljanska reč, ali pomidore kažu i Dalmatinci: Ća san ti reka, pomidore, pomidore… Pa dobra ti onda čorbica od pomidore!
Hvala. hvala, izvoli posluži se))))
😉
Veco, lepa priča za sreću, sigurno će je privući.
Mnogo mi se svidja ona devojčica sa obrazima boje breskve… divno!
Sa trepavicaam što prave senke, koje liče na krila ptice sanjalice…)))
Tako sam zamislila tu sliku devojčice…
Sreća uvek dolazi onamo gde je dočekana slikama koje voli i od kojih raste…))))
Nosimo je u sebi , tu sreću..ali je često posipamo pepelom sivila i ugušimo njen sjaj…Ja svoju sreću glancam ))))) 😉
Zato toliko i sija. Divna si Veco!! Učim od tebe 🙂
Breskvice moja, ucimo svi jedni od drugih, i to je lepota druzenja…)))
Kao i uvek na tvoje priče za njega, ne bih ništa dodala, već prokomentarisala: ostadoh bez teksta! 🙂
Hvala ti Dudo ))))) 😆
Najlepse ogrlice su od belih bisera/ momenata, najelegantije, najupecatljivije i nezaboravne!
Jesu zelena, treba ih nizati svo vreme)))) 😉
procitala sam vise puta, ali ne stigoh da ostavim komentar, ali i kad nisam slovom tu, ja sam uz tvoje stihove tu negde 😉
lepo ukomponovano i satkano od emocija puno simbola, nesvakidasnjih reci…
hvala ti sto me uvek iznova podsetis na nase literarne izraze i odvedes na jedno predivno putovaje u velike dubine… dubine duse/dusa…
lepu nedelju ti zelim, tj. danasnji dan „nedelju“, kao nesto posebno u celoj sedmici… 😀
Hvala ti Sara , zadovoljstvo je moje, kada uspem svojim slikama iz duše, pretočenim u reči, dočarati onima koji čitaju, bar delić )))
Volim tvoje komentare, pa makar kao znak da si bila tu))))
Želim i ja tebi divan dan, ove nedelje – 18. oktobra, leta gospodnjeg 2009 – og))))
Oboji platno današnjeg dana, u boje koje će ti izmamiti osmeh))))
Pokusavam svakog dana i trudim se dam mi sitnice ne pokvare dan, vec ulepsaju … danas cu probati sa duginim bojama… 😉
Hvala na tako lepim zeljama 🙂
Ti si neko mi mi uvek ulepša dan svojim prisustvom ( uslovno rečeno))), na blogu)))) Uživaj draga moja, ne znamo šta dolazi, ako je lepo, radovaćemo se, ako nije, imaćemo lepih trenutaka koji će nas podsećati da postoji sreća))))
Velischanstveno! Ako ovako pišeš kad si budna,kako li tek sanjaš kad spavaš draga Veco?? Znam, reći ćeš sanjam otvorenih očiju, ali ipak…
Povedeš me u najlepše, najtoplije i najneobičnije krajeve, pa kad se vratim ne znam šta ću sa ovim kišnim danom u ovom običnom gradu. I gde čovek da krene i kako da pronadje izgubljenog heroja svog pronadjenog života pa da podeli sa njim sve nedosanjano i nedorečeno..?
Ovakve priče se i pišu u kišnim noćima, a čitaju u sivim danima, kada se ne zna kako obojiti vreme…jer ponestane boja…Zbog toga volim da čitam i pišem ovakve priče, pune kolorita, neobičnosti i magije…)))
Gde i kako pronaći osobu sa kojom se deli svoj san…?
Ne znam perlice, jer da znam ,odavno bih bila sa njim…Znam da ćemo se pronaći, on i ja…Kada god…kako god…i gde god…
Dobro jutro
juce je bila lepa nedelja 😀
jutros izranja sunce polako iza oblaka, tvoje boje deluju …
lep dan
Pozz ;D
Draga Saro )))), ti si divna 😆
Osvezis mi dan svojim recima…
Zaista volim sve svoje dane, ali ipak je divno kada jos neko vidi stvari na isti nacin i vedrog duha zivi svoje vreme))))
Tesko je u ovom moru sivila bojiti sve oko sebe,ako niko to ne primeti…
Ti si pravo osvezenje))))
Obradujes me svojim komentarima))))))))))
Hvala ti )))), sada mi je osmeh jos veci))))))))
Zelim i ja tebi divan dan, i bar jedan trenutak za pamcenje…
Veco, ja ti jednostavno ne umem ostaviti komentar i mislim da je suvišan…prelepo, nemam pojma odakle ti se samo nanižu takvi stihovi…
Ma drago mi je da dodjes i ostavis sta god hoces, makar smajlija)))))))))))))))
Znaci mi da citas ono sto pisem…da ti se dopada i da uzivas u slikama))
Odakle mi ?…pa iz duse)))))
E a nisam ti napisala, a htela sam, baš za fotke…prave fotke, ne one što ih ti stvaraš svojim rečima…uvek odabereš tako lepe…Znači, ja sam tu i uživam 🙂
Fotke nalazim na netu. Ukucam umetnička fotografija i biram.Dugo traje ,ali se isplati – vidiš da se i tebi dopadaju..)))
A ti se lepo namesti i čitaj)))))))
I ja, pored predivnih tekstova, pohvaljujem fotke! Uvek baš, prate tvoje, divne, teme! 🙂
Hvala Dudo, fotke su tudje, sa neta, ali je tekst moj))))
Trudim se da uklopim fotke sa tekstom,a nekad me baš fotografija inspiriše da napišem tekst…)))
Postovaću svoje fotke posle „noći veštica“ i žurke koju pravim tada))))
😉 Biće i Djavola – stripera, hihihi
Tekst je divan,kao i uvek,kad ti pises.Samo se pitam otkud ti tolika inspiracija?A kad je ta zurka?Hocu i ja na zurkuuu!!!
POZDRAV
Skorpijice, pa gde si mi ti ?)))
Inspiracija je u svemu…Ljudima, bojama, mirisima, nekim dašcima stvarnih dogadjaja,ma ima je svuda))))
Žurka je 31. oktobra, tada je „Noć veštica“,a dobar je razlog da se okupimo i zezamo do jutra))))
Dodji, biće mi drago)))) 😆
Trebaće mi fotka veštičjeg šešira i metle, za jednu tortu, devojcici Hani, koja je rodjena tog dana a sestrica onog malog Timija kome sam pravila Pebetabisa! 🙂
Hajde, daću sve od sebe da pronadjem tako nešto i poslaću ti na mail slike Dudice))))
Hvala ti draga, ja sam mislila da imaš tako nešto u ormanu, ha, ha, šalim se naravno! Hvala ti puuuuuuuuno, draga moja! 🙂
Imam nešto, ali ću ti poslati više, pa biraj)))))
Šta se radi devojke? Duda opet pravi tortu. Duuudo, daj malo tog tvog eliksira. Hiiitnoooo
Breskvice, gde si mala, kako je na poslu?))))
Breskvice, tako mi se zalomilo! A kao sto vidiš, ne pada mi teško, a Veca pripomaže!
Veco, javno te pohvaljujem za trud na temu torta-veshtichiji šešir i metla! 🙂 🙂 🙂
Hvala, hvala Dudice))))))
Dudo, jedva čekam da vidim sliku, pustićeš nam?
Evo, nema nikog ni na blogu, a i ja večno u gužvi.Mozak mi je ispran… Sutra sam prepodne tu pa ću biti malo duže ovde… Pozdrav..
Nadam se da će biti bolja od Pebetabisa, pa ću je postaviti! Verovatno ću imati s čim da se pohvalim! Opet kažem, uz Vecinu pomoć! 🙂
Biće bolja tj bolje vizuelno, jer si već sve isplanirala))))
Zna li neko gde ima da se kupi neko dobro nalivpero,i koja je cena?Ne penkalo,nego bas pravo nalivpero!Treba mi za poklon.
Pa ne znam tačno šta tražiš?
Škorpijo, valjda u nekoj knjižari? Nemam pojma!
Dudo, čekamm!
Veco, gde si ti ?
Breskvice, evo me u guuuužvvviiii))))
U nasim knjizarama,kao da nikad nisu culi za NALIVPERO!!!Trazim nalivpero,a oni mi nude penkalo!!!
Skorpijo, sada si i mene zbunila! Da li misliš na onaj držac sa perom koje se umače u mastilo? 🙂
Kao na prvoj slici.Tako nekako.Poklon je za jednog ucitelja.Uskoro mu je rodjendan.
Hajde potražićemo za tebe to pero)))
Možda da ih potražiš po antikvarnicama, jer, čisto sumnjam da to sada postoji po knjižarama! Moguće da postoji u aktikvarnicama ceo komplet onako u drvetu! 🙂
Hvala,Dudo.Jao,Veca ima da me ubije sto koristim ovaj prostor za ovako nesto!!!Izvinjavam se!!!
Ma neću da te ubijem, ti si moja drugarica)))))
Samo vi ćaskajte, moja kuća je i vaša kuća))))
Ljubim vas sve 😆
ljubimo i mi tebe!!!))))))
Veco, devojčice, jel si ti na turbo metli, pa ne možeš da sletiš ili …?
Pa gde si nam? 🙂
Dudice, u gužvi sam ovih dana, ali sutra evo mene da nešto napišem i budem sa vama))))
Lepo je što mislite na mene i ne zaboravljate me 😉
Pa, kako tebe draga da zaboravimo? Ne misliš valda ozbiljno! Ja sam još u pidzami. Prija mi ležanje, al mi ne prija bolest! 😦 No ide na bolje! Pišemo se sutra! Pozdrav i čuvaj se! 🙂
Veco, danas je sutra?! Juuuhuuuuu
hmmm, možda joj je zaribala metla… 😆 Ajd da joj nabavimo novu! 🙂
Devojke, imajte strpljenja, lepo je rekla da će se danas oglasiti! Još je danas, zar ne? Uh, mladost, nestrpljivost!!! 😀 😀 😀
(Ističe joj vreme, psssst)
Veci se definitivno pokvarila metla. Nema nam druge nego da pravimo novu. Dudo,ti si stručnjak, šta predlažeš?
Od kakvog materijala?
Dudo, danas je juče… 😉 dakle, šta nam je činiti? 🙂
Sanjice, evo me))))))))))))))
Obožavam vas sve ))))))))))))
No, najzad je popravila metlu!!! 😆
Metla je samo dobila novo pogonsko gorivo Sanjice))))
Znam ja, da može, javila bi se ona. Sigurno ima nešto jaaaako važno, čim je nema! Ja predlažem da ipak malo sačekamo, da nam javi ako ima problem sa metlom! Smislićemo već neku novu, turbo 🙂 da nam brže stiže!
Meni je sve prazno bez Vece 😦
Buuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
Čekam da čujem od Vece šta je bilo, treba li joj nova metla ili nešto drugo! 🙂
Draga, metla je ista, ali dobila sam „gorivo“ novo))))))
Evo mene kod vas dragi prijatelji))))
PA GDJE JE VESHTICAAAAAAAA?????????????????????? 😦
Slavko, divni moj mladi prijatelju )))
Tu je veštica, priprema žurku za „Noć veštica“ i tako…živi neke priče koje će napisati jednom))))
Vecooooooooooo!!!!! Buuuuaaaaaaaaaaa
Breskvice moja, pa ti mi plakaš, uh ))))
Priznajem, drago mi je što sam vam nedostajala….Lepo je znati da te ne zaboravljaju ljudi koji postoje samo na mom blogu ( bar za sada))), i za koje sam i ja samo reči i priče…
Baš ste me dirnuli, ali iskreno…
Priča za mene. O veliko ti hvala
Šalu na stranu, prelepa pesma 😉
Ej…))) Znam ko si, ali ne brini…shhh ćutaću 😉
Dobro mi došao, ti što si Mrak)))))
Vecoooo, tu si!!!
Veco, dobro te mi dočekali, daj nam neki postić da nadohnadimo propušteno. Sad će bundevice da se ukrašavaju, zar ne ?
Hoću i ja da mi Mrak dodje kod mene 😦
Pa draga moja, zar nisi čitala novi post sa sve fotkama?)))))))))))))
Mrak?
On je veštičji pratilac)))))Shhhh……….
Neću nikom reći za Mrak 🙂
Nemoj mila moja)))))))))))))))))
Ti si pametnica)))))))))))))))))) 😉
Lepa priča.
Hvala Stevo )))
Ja se ne sećam ove pesme a kao i svaka tvoja pesma tera na razmišljanje i ponovno čitanje da bi se bolje shvatila …
Ja svoje tekstove više vidim kao crtice i neke impresije , ali ako ti deluje kao pesma prihvatam i to…Ti bar umeš da razmišljaš, pa ako te inspiriše, daj se u misli 😆
predivno.. želim ti da ogrlica bude što duža, nek obgrli bar dva okeana i sve planine iz tvog užarenog oka, da beli momenti na crvenom končiću sijaju kao i tvoje lice, ‘toplije od afričkog sunca’… 🙂
Divne želje i hvala ti baš, baš ))))
jako je tesko napisati bilo sta posle procitanog a reci nesto pametno. U sustini tvoje reci se citaju i u tisini prozivljavaju.
Savrseno
Drago mi je ako ti se dopada Ivane )))
Bas je dobro sto je vratar otisao,nek se nikad i ne vraca a ti nizi ogrlicu Veco moja,nek ti mesto metle sluzi sreca i letiiii
Hvala ti Milina, leteću dok me „metla od snova “ služi 😆
šta reći, a ne zagrliti te? 🙂
To je baš lepo, prijateljski zagrljaj je divan gest 😆
moraću ovaj post da naučim napamet, da fasciniram narod posle koje čašice 🙂
Prijatelju, ovo je veliki kompliment za mene, i biće mi drago, ako i dalje budeš čitao moje tekstove 😆
Ajd nazdravljam ti čašicom eliksira od snova…Živeli 😆
„Stara“ pesma – ali nikako zastarela. Šta reći osim predivno… copy – paste i čitati svako veće pre spavanja, kao lek za apatiju 🙂
Ako ti donese lepe snove, biću zadovoljna 😆
eno mog komentara iz oktobra 2009 na moderaciji, gde gledas vestice skoro godinu dana cekam da me moderises 😛
e, sad mi lici na neki sex ova pesma a pre godinu dana…odmoderizuj me pa vidi 😛
Ma, htela sam samo tekst bez tih silnih komentara jer mi smo se tada baš raspisale, ali ne umem to da izvedem, pa evo vraćam ih sve 😆
A vidi ti šta je mene na moderaciji! Juuuuuu!
No, važna je sreća kojom ti nas posipaš sa visina i na tome ti hvala draga Veco! 🙂
Ma sve sam pobrkala i pomešala 😆
Kad sam smotanaaaaaa )))))
Evo vratila sve kako je bilo, kad ne umem ovim upravljati 😆
Dudice evo ti jedan leteći poljubac iznad Meseca 😆
I tebe sam veštice, isto kao i Perlu, isčitao od dna do vrha, sve što sam propustio poslednih meseci. I šta reći, nego da ne znam odakle ti naviru te reči…
Ne znam ni ja Archibalde, ali zar je to važno ?…
Lepo je videti te opet ovde 😆
Meni je prosto fascinantno, kako umeš tako virtuozno da iz sebe prepričaš u stihove, svoja osećanja….Učim od tebe, hvala ti , jer u meni budiš neke moje pozitivne zaspale snove i porive da se ispolje, pokažu meni samoj..
Divno je , jer se i sama tako osećam kada čujem , vidim ili pročitam nešto što mi je blisko, kada nas dotakne nežno, paperjasti dodir zadovoljstva u prepoznavanju misli i osećanja koja su nam prisna…
Poseban osećaj zadovoljstva postojanjem na ovom svetu ,daje saznanje, da je neko dirnut u samu srž – čitajući ono što je iz mene izašlo rečima…
Hvala ti Leci…