Priča za Tebe…

Уобичајен

694112-3-by-the-hand-of-elrond

Napisala  sam  u jednoj noći punoj zvezda,

najlepšu priču  za  tebe …

U njoj su obronci zelenih planina..

ptice koje govore svim ljudskim jezicima..

i nemuštim jezikom, kojim se govori o Ljubavi..

Stavila  sam u nju sve mirise juga,

tople i beskrajno senzualne.

Trepavice devojčice koja prodaje cveće…

što prave senke na njenim obrazima boje breskve..

Orhideje boje vanile, ružičaste flamingose

dok suše  svoje perje,  na  mističnoj obali

pod zracima zalazećeg sunca…

Milovala  sam te  rečima ,kojima dadoh   oblike snova…

Snovima ,  koje  oživeše reči  ..pisane  perom rajske ptice…

Povela  sam  te  na bestelesno  putovanje,

u prostore koje oduvek sanjam..

Pred  žednim  očima  pukla je širina mutne

reke Gang, u kojoj spiraju kal sa  duša,

izgubljeni heroji – svojih pronadjenih  života…

Začinila  sam  je mnogim licima…

Crnim, belim – i svim nijansama

koje svet ima , na ovoj livadi nepreglednoj..

Dočarala   mirise  magičnih  začina na pijaci,

u nekoj zemlji , gde žene idu

okićene ogledalcima oko vrata i zapešća…

Reflektuju – nestvarno lepe   slike , što prodiru iz duše..

Koža im svetlucava  na jutarnjem suncu..

Posuta je  zlatom koje  donosi vetar,

podižući sitnu prašinu sa tla,

u bojama  preprženog karamela…

Svakom rečju koju  ispisah za tebe,

imala  sam  te još više…

A koliko više može da se ima  ?…

…pitam se , dok mi osmeh

topliji od afričkog sunca ,

pretvara oči u užareno jezgro  života…

Mnogo je ovo.  Za dva života – mnogo,

a ja imam ovaj jedan … i mesta za  još..

Melodija raspevanih   slika , odnosi me

beskrajno daleko i sasvim blizu..

Odmah tu – gde stanuje beskonačnost..

Kušam tvoje  ukuse ,uvek drugačije i neponovljive..

Vrata su širom otvorena…Mutno  sijaju  iza mraka..

Vratar sazdan od tuge i sivila,

odselio je odavno..Na neznano vreme.

Od  tada…pravim ogrlicu od belih momenata..

pokupljenih sa krila andjela…

Za  tebe , lutalice    bezvremena…

Da me pohodiš što češće..

Na jeziku ljudi , ime ti je  Sreća.

491310_31









Једно реаговање »

  1. Sa trepavicaam što prave senke, koje liče na krila ptice sanjalice…)))
    Tako sam zamislila tu sliku devojčice…

    Sreća uvek dolazi onamo gde je dočekana slikama koje voli i od kojih raste…))))
    Nosimo je u sebi , tu sreću..ali je često posipamo pepelom sivila i ugušimo njen sjaj…Ja svoju sreću glancam ))))) 😉

  2. procitala sam vise puta, ali ne stigoh da ostavim komentar, ali i kad nisam slovom tu, ja sam uz tvoje stihove tu negde 😉
    lepo ukomponovano i satkano od emocija puno simbola, nesvakidasnjih reci…
    hvala ti sto me uvek iznova podsetis na nase literarne izraze i odvedes na jedno predivno putovaje u velike dubine… dubine duse/dusa…
    lepu nedelju ti zelim, tj. danasnji dan „nedelju“, kao nesto posebno u celoj sedmici… 😀

  3. Hvala ti Sara , zadovoljstvo je moje, kada uspem svojim slikama iz duše, pretočenim u reči, dočarati onima koji čitaju, bar delić )))
    Volim tvoje komentare, pa makar kao znak da si bila tu))))
    Želim i ja tebi divan dan, ove nedelje – 18. oktobra, leta gospodnjeg 2009 – og))))
    Oboji platno današnjeg dana, u boje koje će ti izmamiti osmeh))))

  4. Ti si neko mi mi uvek ulepša dan svojim prisustvom ( uslovno rečeno))), na blogu)))) Uživaj draga moja, ne znamo šta dolazi, ako je lepo, radovaćemo se, ako nije, imaćemo lepih trenutaka koji će nas podsećati da postoji sreća))))

  5. Velischanstveno! Ako ovako pišeš kad si budna,kako li tek sanjaš kad spavaš draga Veco?? Znam, reći ćeš sanjam otvorenih očiju, ali ipak…
    Povedeš me u najlepše, najtoplije i najneobičnije krajeve, pa kad se vratim ne znam šta ću sa ovim kišnim danom u ovom običnom gradu. I gde čovek da krene i kako da pronadje izgubljenog heroja svog pronadjenog života pa da podeli sa njim sve nedosanjano i nedorečeno..?

  6. Ovakve priče se i pišu u kišnim noćima, a čitaju u sivim danima, kada se ne zna kako obojiti vreme…jer ponestane boja…Zbog toga volim da čitam i pišem ovakve priče, pune kolorita, neobičnosti i magije…)))
    Gde i kako pronaći osobu sa kojom se deli svoj san…?
    Ne znam perlice, jer da znam ,odavno bih bila sa njim…Znam da ćemo se pronaći, on i ja…Kada god…kako god…i gde god…

  7. Draga Saro )))), ti si divna 😆
    Osvezis mi dan svojim recima…
    Zaista volim sve svoje dane, ali ipak je divno kada jos neko vidi stvari na isti nacin i vedrog duha zivi svoje vreme))))
    Tesko je u ovom moru sivila bojiti sve oko sebe,ako niko to ne primeti…
    Ti si pravo osvezenje))))
    Obradujes me svojim komentarima))))))))))
    Hvala ti )))), sada mi je osmeh jos veci))))))))
    Zelim i ja tebi divan dan, i bar jedan trenutak za pamcenje…

  8. Ma drago mi je da dodjes i ostavis sta god hoces, makar smajlija)))))))))))))))
    Znaci mi da citas ono sto pisem…da ti se dopada i da uzivas u slikama))
    Odakle mi ?…pa iz duse)))))

  9. Fotke nalazim na netu. Ukucam umetnička fotografija i biram.Dugo traje ,ali se isplati – vidiš da se i tebi dopadaju..)))
    A ti se lepo namesti i čitaj)))))))

  10. Hvala Dudo, fotke su tudje, sa neta, ali je tekst moj))))
    Trudim se da uklopim fotke sa tekstom,a nekad me baš fotografija inspiriše da napišem tekst…)))
    Postovaću svoje fotke posle „noći veštica“ i žurke koju pravim tada))))
    😉 Biće i Djavola – stripera, hihihi

  11. Skorpijice, pa gde si mi ti ?)))
    Inspiracija je u svemu…Ljudima, bojama, mirisima, nekim dašcima stvarnih dogadjaja,ma ima je svuda))))
    Žurka je 31. oktobra, tada je „Noć veštica“,a dobar je razlog da se okupimo i zezamo do jutra))))
    Dodji, biće mi drago)))) 😆

  12. Dudice, u gužvi sam ovih dana, ali sutra evo mene da nešto napišem i budem sa vama))))
    Lepo je što mislite na mene i ne zaboravljate me 😉

  13. Znam ja, da može, javila bi se ona. Sigurno ima nešto jaaaako važno, čim je nema! Ja predlažem da ipak malo sačekamo, da nam javi ako ima problem sa metlom! Smislićemo već neku novu, turbo 🙂 da nam brže stiže!

    • Slavko, divni moj mladi prijatelju )))
      Tu je veštica, priprema žurku za „Noć veštica“ i tako…živi neke priče koje će napisati jednom))))

    • Breskvice moja, pa ti mi plakaš, uh ))))
      Priznajem, drago mi je što sam vam nedostajala….Lepo je znati da te ne zaboravljaju ljudi koji postoje samo na mom blogu ( bar za sada))), i za koje sam i ja samo reči i priče…
      Baš ste me dirnuli, ali iskreno…

    • Ja svoje tekstove više vidim kao crtice i neke impresije , ali ako ti deluje kao pesma prihvatam i to…Ti bar umeš da razmišljaš, pa ako te inspiriše, daj se u misli 😆

  14. predivno.. želim ti da ogrlica bude što duža, nek obgrli bar dva okeana i sve planine iz tvog užarenog oka, da beli momenti na crvenom končiću sijaju kao i tvoje lice, ‘toplije od afričkog sunca’… 🙂

    • Ma sve sam pobrkala i pomešala 😆
      Kad sam smotanaaaaaa )))))
      Evo vratila sve kako je bilo, kad ne umem ovim upravljati 😆
      Dudice evo ti jedan leteći poljubac iznad Meseca 😆

  15. I tebe sam veštice, isto kao i Perlu, isčitao od dna do vrha, sve što sam propustio poslednih meseci. I šta reći, nego da ne znam odakle ti naviru te reči…

  16. Meni je prosto fascinantno, kako umeš tako virtuozno da iz sebe prepričaš u stihove, svoja osećanja….Učim od tebe, hvala ti , jer u meni budiš neke moje pozitivne zaspale snove i porive da se ispolje, pokažu meni samoj..

  17. Divno je , jer se i sama tako osećam kada čujem , vidim ili pročitam nešto što mi je blisko, kada nas dotakne nežno, paperjasti dodir zadovoljstva u prepoznavanju misli i osećanja koja su nam prisna…
    Poseban osećaj zadovoljstva postojanjem na ovom svetu ,daje saznanje, da je neko dirnut u samu srž – čitajući ono što je iz mene izašlo rečima…
    Hvala ti Leci…

Оставите одговор на stevo Одустани од одговора