Dodiri od kiše…

Уобичајен

Norah Jones i kiša koja pleše…Lagano i lenjo…Skoro se i ne čuje..

Klizeći po oknu kapljice ostavljaju trag za nezaborav…

Svaka je kiša drugačija i nova..

Feelling the same way…izvijaju se tonovi nežnog glasa…

Zatvorenih očiju,  pod kapcima koji podrhtavaju i senki koje

ostavljaju trepavice na obrazima, prepuštam se

kišnoj  večeri koja   me omamljuje svojom lepotom…

Vatra pucketa,  isijavajući  toplinu i  pravi  senke na zidovima…

Senke koje liče na sreću u mojoj glavi…duši…

Smešak se otkida,  poput prezrelog grozda čije raščupano lišće

raspetljava vetar sa severa…

Spokoj…mir… pamučna mekoća  sekundi koje klize…nestaju u

beskonačnosti…

Tkanje mojih misli se prepliće u neverovatnim slikama

podatnosti…

Sve je jednostavno u ovakvim noćima…

Putujem…snovima čija krila mirišu na svežinu divljih trava..

Udahnuću duboko, i sačuvati dah da putovanje što duže traje…

Uživam za sva svoja postojanja…

Vaša Ja…

 

 






Једно реаговање »

  1. obožavam kišu, posebno u tvojim slovima.. sviđa mi se ono mesto na obrazu u senci od trepavice, na koje ume da sleti po neka kap kiše i da izazove toplinu susreta..
    prelepa je ova sanjiva kiša, a slike su još sanjivije… 🙂

  2. U Noru sam se zaljubio čim sam joj čuo glas… Jedan drug pustio CD jer nije znao šta mu je na njemu, kad ono poče „I Don’t Know Why“… Daj mi to vamo! 🙂 I tako je počelo…

    Za sve drugo ću ćutati, jer bi bilo „i ovo, i ovo, i ovo“. 🙂
    Drago mi je zbog tebe…

  3. Veco bre, ja ne podnosim kišu, al’ ovo kod tebe nije ista kiša za koju ja znam. Nije to ova koja zna danima da smara, umara i dušu mi vadi. Nema šanse.
    Ova tvoja je neka mila, nežna, inspirativna i rečita. Hvala što si je podelila sa nama.

    😉

Оставите одговор на veshtichanstvena Одустани од одговора