Prolazeci ulicom,u ovom kišnom danu, sapletoše me sećanja na
neke davne kiše.. NE!
Odmahnuh glavom da rasteram misli izdajnice…
Nema sećanja.Nema vraćanja u prošlost,to je pogubno za dušu…
Ne postoji juče niti sutra.Samo danas.SAD.
Čujem svoje korake i dobovanje kiše po kišobranu.Koža mi je blago naježena od svežine koju donosi vetar sa severa.
Osećam kišnu kap na trepavicama levog oka, jer sam izvirila da nešto pogledam.Zubima mrvim žvaku sa ukusom višnje i mente.Krišom pravim balone,zaklonjena kišobranom,jer ipak…imam skoro pola veka,i nije to lepo)))…
Smeškam se svojoj detinjariji radujući se što idem da pijem najbolju kafu na svetu)))
Dah mi miriše na sreću…
Srećna sam što JESAM.
Što postojim u ovom ludom i šašavom svetu koji ume biti okrutan i surov,lažljiv i sumoran,ponekada i užasan…
Isto tako ume da bude divan i rasplinut od sreće.
Mnogo mi je ovaj moj život uzeo…mnogo mi je i dao.Volim ga, i sebe u njemu volim.Volim sve što se u njemu nadje,svakog ko dodje,prodje ili ostane…
Moj kišobran je crven,veseo i radostan.U moru sivila,dok kiša lije,pod njim sam crvena tačka životne snage i vedrine.Odudara od okoline ta tačka, kao kada slikar, na sliku savršeno uklopljenih boja,u ludom impulsu,doda kičicom crvenu mrlju.
Ona se ne uklapa i kvari harmoniju dela,ali on se osmehne svaki put kada pogleda u tu nesavršenost.Tu crvenu,grešnu,radosnu tačku.
Ovakva,neuklopljena u nijednu harmoničnu sliku,obojiću nekom život i izmamiću mu osmeh..
Staviću u njega crvenu tačkicu.Volećemo se zbog toga,držaćemo se za poglede, pa za ruke, zajedno na vetrometini života.
Bićemo tačka strastvene,crvene radosti u sivilu kišnih dana…Eto.
Pronadjite veseli kišobran.
Ne da vas štiti od kiše, jer ona je divna, nego da dodate iskričavu , radosnu mrlju u jedan sivi dan..
Uhvatite pogled onog koga volite, i pomilujte ga najnežnije što se to pogledom može…
I…da podelim sa vama ovo što danas pročitah :
„Ako sretneš čoveka bez osmeha , pokloni mu svoj „
Osmehujem se…a vi ?))))))))))))))))
Veco, diiivnoo! Crveni kišobran vesele boje za najlepše osmehe i poljupce pod njim. Mljackajući žvaku baloni pucketaju kao i barice pod našim stopalima. Hajde, da zaigramo i išljapkamo svaku baricu na putu do sreće. 😀
Hajde, ja sam već skvasila noge gacajući po svakoj barici koju sam usput srela ))))))))))))))))))))
Autosugestija je cudo, odo` da se driblam- nije mi nista, nije mi nista 😀
A tek sugestija, sad ‘moram’ i da se smejem 😀
Ti si uvek nasmejana, ako ne spolja, a ono „iznutra“ 😉
Uvek se smejem,samo mi je kisobran crn ko mrkla noc.
Milina, odmah da nabaviš drugi kišobran, trčećiiii 😆
Prava poruka za ovakvo šugavo vreme! Hvala ti Veco!
Mada mene drma neka euforija zbog otvorenog Sajma knjiga i iščekivanje posete… pa ne znam gde sam 🙂
Inače – imam crveni kišobran, nije slučajno 🙂
Veliki pozdrav Čarobnice :*
mmmm….knjige))))))))))))))))))
Blago tebi što ćeš biti na sajmu))))))))))))
Očekujem da napišeš post o novim knjigama kao prošle godine, pa da bar u tome uživam )))))))))))))))))
Veco predivno. Kako je malo potrebno za srecu, samo malo da je obojimo. Poklanjam osmehe, smejem se od srca i hvatam jedan predivan pogled, nekad samo jednu malu mrvicu ali ona toliko radosti izazove, koja zasija u ocima onako iz dubine duse…
Danas je bio lep dan, ostavila sam slike tamo kod mene da vidis kakvo vam vreme saljem… i osmeh… 🙂
…neka se igra to dete u tebi, pusti ga neka pravi balone…jedan je zivot, ne moze se ostati zeljan balona sa mirisom visnje i mente 😉
Hvala ti na predivnim slikama, hvala ti na ovoj radosti koju mi svaki put izazoves recima, hvala ti na pozitivnosti i umecu da me/nas dotaknes … 😀
Hvala tebi, što primaš i prepoznaješ radost u mojim tekstovima )))
Dobra priča! Žene pisci, a i ostala bratilja je ljubomorna na tvoje pisanje! Pozzzz!
Hvala ti Stevo, kada ti kažeš ovako nešto to je čast za mene )))
Veliki pozdrav ))))))))))))))
Neka ti dah uvek miriše na sreću,šaljem ti osmeh kao pojačanje)))))))))
Tvoj kišobran je tvoja duša 🙂
Tvoj osmeh je poput sunca )))))
A kišobran je zaista potrebno imati u nekoj veseloj boji ,da nas oraspoloži kaad kiša pada i sivo je nebo …
Ja ti poklanjam žuti kišobran 😉
Divan si Exx ))))))))))))))))))Hvala na poklonu ))))
PS Mnogo glup text
Pa jes i to što kažeš, hihihi
PS Mislim na video klip koji sam postovao
Ajd ne vadi se sada 😉
Volim kisu. Bas, bas. Sve umije.
Mnogo je volim i ja…)))
🙂 🙂 🙂
Osmesi sve govore )))))))))))))))
Volim tvoje boje 🙂 I kisobrane 🙂 I planiram da okacim na zid fotku jednog zutog, pariskog, posutog kapima kise, da mi uvek vraca osmeh, ako ga greskom negde ostavim 🙂
I žuti su prelepi….Ja imam novi, u svim duginim bojama i stvarno mi je veselo pod njim ))))))))))
🙂
u`vatila sam sliku !
Znam da jesi Nedodjijo, potencijala imaš 😉
sjajno… kao i obicno…
i da… osmehujemo se…
:):):)
Jedan osmeh…jednog ljudskog bića….predstavlja nebo nad našim glavama..
Osmeh koji se razliva iz duše, neprocenjivo je blago..)))
😆 😆
Sad mogu i ja sa vama da se osmehujem, popravio sam zub 🙂 . Optimizam i radost života kao i uvek na ovom stranicama. Divno napisano i poklonjeno sa osmehom…
Ooo Archibalde, stari moj prijatelju, radujem se što te vidim ))))))))))
Jesi li pomislio želju kada ti je ispao zubić ?))))))))))))))
Evo ti jedan „specijalnosamozatebe“ osmeh )))))))))))))))))))))))))))
Divno. Nemam kišobran, al kad ga kupim biće crveni, prošli je bio providan.
Dobro mi došla )))))
A pod crvenim kišobranom je veselo videćeš ))))))))))))
Kako da se ne osmehujem posle ovakvog opisa „običnog“ kišobrana. Čak mi je i kiša lepa, mada je ne volEm baš puno! Naročito kada me iznenadi i zatekne nespremnu.
Ljubim te tako optimističnu. 🙂 🙂 🙂
Dudiceeee, ljubim ja tebe i šaljem ti pozdrave ispod crvenog kišobrana ))))))))))))))))
kiša je moj saputnik, a kišobran još uvwek tražim 🙂
Tvoj kišobran te negde čeka, pravljen samo za tebe )))))
Sad kad ovo pročitah, ni meni kiša više ne deluje tako mračno i turobno…izazvala si još jedan osmeh :)))))…hvala ti…
Dobro mi došao )))))))))))))
Drago mi je što imaš osmeh na kiši )))))